Kvalitetna skrb o starijoj populaciji neće biti moguća bez robota
Znanstvenik i strastveni zaljubljenik u nove tehnologije i njihovu primjenu u svakodnevnom životu, danas i u budućnosti, prof. dr. sc. Gojko Nikolić održao je 15. listopada 2026. predavanje o tome mogu li se tehničkim rješenjima ublažiti problemi starije populacije, koja postaje sve brojnija, ali zbog produljenja života i sve starija. Uime organizatora okupljene je pozdravio Pavo Ćorluka, predsjednik Kluba poduzetnika, istaknuvši da je riječ o važnoj temi koja se reflektira na cijelo društvo te da su različiti aspekti problematike starije populacije nešto što jednom u životu čeka svakog čovjeka.
LJUDI ĆE DULJE ŽIVJETI U MIROVINI NEGO ŠTO SU PROVELI RADEĆI
Prije nego što je otvorio pitanja priprema li se hrvatsko društvo, ali i čitava današnja zapadna civilizacija, za probleme koji dolaze sa starenjem, prof. Nikolić ponudio je povijesni presjek koji je pokazao kako se mijenjao pogled na to kad uopće čovjek postaje star. Iako danas službena statistika kaže da starost počinje sa 65 godina, kad u najvećem broju zemalja ljudi ostvaruju pravo na starosnu mirovinu, u stvarnom životu nije tako, jer se zahvaljujući medicini čovjekov život produljuje, dulje ostaje relativno dobrog zdravlja i uživa u kvalitetnijem životu. Podaci pokazuju da čovjekov prosječni životni vijek svake godine poraste za dva do tri mjeseca. U 2025. godini čovjek je u prosjeku živio 73,8 godina, a 2050. godine očekuje se da će prosječno živjeti 78,1 godinu, od čega će solidnog zdravlja biti više od 67 godina, kazao je prof. Nikolić. U Hrvatskoj su 2025. godine žene u prosjeku živjele 79 godina, a muškarci 76,1 godinu. Očekuje se da će 2030. godine Hrvatice živjeti prosječnih 81,9 godinu, a Hrvati oko 80 godinu.
“Ruski su znanstvenici već utvrdili pomoću računalno-matematičkog modela da čovjek može živjeti između 146 i 194 godine. Realno je očekivati da će se s godinama povećavati broj stogodišnjaka i starijih te da će biti sve više ljudi koji će dulje živjeti u mirovini nego što su radili. Sve to je velik izazov za financije svake države”, istaknuo je prof. Nikolić.
No, ipak, starost je starost, pa koliko god dugo živjeli, s njom dolaze bolesti, nemoć, ovisnost o tuđoj pomoći, potreba za prilagođenim smještajem… Države moraju osiguravati sve više novca za mirovine, obrazovati medicinsko osoblje i liječnike, razvijati gerijatrijsku skrb, povećavati mrežu domova za starije osobe… Među bolestima starije populacije ističu se karcinomi, osteoporoza, plućne bolesti, kardiološke bolesti, artritis… ali sve su prisutniji i problemi mentalnog zdravlja te raznih psihičkih i neuroloških poremećaja, poput demencije, depresije… Primjerice, u Hrvatskoj pati od demencije 86.000 ljudi, a od Alzheimerove bolesti između 50 i 60 tisuća ljudi. Njih čak 80 posto na skrbi su svoje obitelji, jer u specijaliziranim ustanovama nema mjesta, što je veliko opterećenje za obitelj.
Kako odgovoriti na sve te izazove? Kad se govori o sustavu važno je intenzivirati obrazovanje gerijatrijskih specijalizacija, povećati broj njegovateljskog i medicinskog osoblja te ulagati u državne domove, jer su privatni mnogim starijim ljudima financijski nedostupni. Kad se, pak, govori o svakodnevnoj skrbi za konkretne ljude u rješavanju njihovih svakodnevnih problema otvara se velik prostor primjene novih tehnologija, kazao je prof. Nikolić, dodajući da se različite vrste robota već koriste u područjima skrbi o starijim osobama.
ROBOTI SE NE UMARAJU, SMIRUJU, RAZBIJAJU USAMLJENOST I IZOLACIJU
Roboti i tehnički sustavi pomažu u rješavanju dijela psihičkih i sličnih problema starih ljudi u domovima, a ujedno pridonose smanjivanju odlazaka liječniku. Iskustva su pokazala da su starijoj populaciji najprihvatljiviji roboti koji su jednostavni za korištenje, koji komuniciraju na jednostavan i razumljiv način, manji su (maksimalne veličine do 125 cm i težine do 1,6 kg.) te da su im najprihvatljiviji spontani roboti koji odmah započinju razgovor, koriste humor i usklađuju svoje aktivnosti s osobnošću korisnika. Izgled robota im nije toliko bitan, ne moraju imati ljudski oblik i jako su popularni, recimo, mali krzneni roboti u liku beba tuljana. Veliki humanoidni roboti su starijim ljudima manje prihvatljivi, izazivaju im nelagodu, pa i strah, kaže prof. Nikolić.
U čemu je prednost robota u skrbi za stariju populaciju? Najprije, roboti se nikad ne umaraju, nisu nervozni, odgovorit će na svako pitanje, pa makar ga osoba ponovila 10 ili 100 puta, pokazuju razumijevanje, suosjećanje, smiruju anksioznost, ublažavaju depresiju… Usto, neki su programirani tako da alarmiraju službe da je netko pao, da mu treba pomoć, a korisniku javljaju da treba uzeti lijek… Neki među robotima koji se koriste u radu sa starijim ljudima toliko im postanu dragi da ih neki doživljavaju kao svoje unuke. Najotvoreniji prema korištenju robota su u Japanu, Kini, Južnoj Koreji, Kanadi… Hrvatska je daleko od toga, ali razvoj problematike starije populacije nametnut će potrebu za nekim novim rješenjima i pristupima. U sustavu će se roboti morati koristiti sve više jer jednostavno nema dovoljno ljudi, kaže prof. Nikolić i navodi da su u dogledno vrijeme može očekivati da će humanoidni roboti biti angažirani na poslovima medicinskih sestara i tehničara kao i u poslovima njege starijih osoba. U svijetu, naime, već sad nedostaje oko 13 milijuna medicinskih sestara, tehničara i njegovatelja, dok ih u Hrvatskoj manjka oko 12.000. Inače, već sad u Japanu postoji bolnica u kojima roboti, primjerice, okreću pacijente koji zbog dugotrajnog ležanja imaju rizik od pojave dekubitusa. U Italiji je, pak, u vrijeme pandemije Covida-19 korišten robot koji je u bolnicama obavljao dio posla s pacijentima koji su morali biti izolirani.
Zanimljiv je primjer robota po imenu Grace, koji je dizajniran u liku mlade žene, a programiran tako da pomaže starijim osobama koje žive u umirovljeničkim domovima da izađu iz socijalne izolacije. Grace im priča viceve, čita i govori o temama koje ih zanimaju. Ona se ne umara, radi cijeli dan… Nakon uspješnih ispitivanja Grace je uvedena u sve umirovljeničke domove u Kanadi, rekao je prof. Nikolić. Na predavanju je upoznao okupljene s nizom robota koji se proizvode i koriste širom svijeta, olakšavajući brigu o starijoj populaciji. Iako su mnogi skupi, ima već dovoljno naprednih modela koji se mogu kupiti za prihvatljivije iznose te uvesti u ustanove za starije kao dodatna pomoć u skrbi.
Budući da je u publici bilo dosta mladih ljudi, profesor Nikolić, “mladić” od vitalnih 87 godina, savjetovao im je da se za starost počnu pripremati puno prije nego dođe vrijeme za mirovinu te da na vrijeme naprave svoj osobni plan za život u starosti, pronađu hobije, primjerene aktivnosti, očuvaju svježinu mozga i snagu tijela… Državi, pak, savjetuje da se trgne jer zbog manjka ljudi u organiziranoj skrbi prioritet mnogih zemalja jest da se organiziraju tako da stari ljudi što dulje ostanu u svojim domovima. To se neće dogoditi slučajno, nego samo s pametnim projekcijama budućnosti i primjenom novih rješenja, zaključio je. (MŠ)