U organizaciji Kluba znanstvenika Udruge Prsten 2. listopada 2026. održano je zanimljivo i pomalo futurističko predavanje na temu Gdje se kuha umjetna inteligencija? Prof. dr. sc. Zlatan Car, dekan Tehničkog fakulteta Hrvatskog katoličkog sveučilišta i priznati stručnjak u području umjetne inteligencije, robotike i naprednog računarstva, govorio je o tome što se zapravo događa u pozadini umjetne inteligencije i zbog čega se upravo u toj, laicima nevidljivoj zoni vodi jedna od najvažnijih tehnoloških utrka našeg doba.
Pitanja otvorena na predavanju iznimno su važna jer je riječ o strateški važnim globalnim procesima u kojima se procjenjuje kako stoje europske AI tvornice u utrci s Kinom i SAD-om te može li Europa uhvatiti tempo koji su one nametnule. Jedno od važnih pitanje jest i tehnološka suverenost, definiranje što to uopće znači i može li se reći da je netko tehnološki suveren čak i kad ima potpunu kontrolu nad čipovima koji koristi za svoja AI rješenja. Prof. Car govorio je i o tome hoće li u budućnosti biti važnije tko ima dovoljno procesora i električne energije da može trenirati AI modele od toga tko ima najbolji AI model. I, naravno, uvijek važno pitanje – gdje je u toj priči Hrvatska?
Bez podatkovnih centara sve bi stalo
Iako prosječan korisnik danas manje-više razumije što je oblak, čak i ako ne razumije sasvim kako funkcionira, i povezuje ga s umjetnom inteligencijom, pravi teren za njezino oživotvorenje i razvoj su podatkovni centri u kojima tisuće procesora danonoćno rade i troše megavate električne energije. Bez toga nema ni umjetne inteligencije ni oblaka, računalni programi su mrtvi…
U kuhinji umjetne inteligencije kuhaju se tehnološke kombinacije koje se sastoje od pet sastojaka. Prvi su algoritmi, a prof. Car ih predstavlja kao recepte, koji se brzo objavljuju i šire. Drugi element su namirnice odnosno podaci, a to su tekstovi, slike, kodovi, mjerenja… Treći sastojak su čipovi ili štednjaci, kako ih prof. Car opisuje kuharskim terminom. Oni specijalizirani procesori koji rade tisuće operacija odjednom. Četvrti je element energija, odnosno plin i struja, a energije mora biti toliko da se napajanje i hlađenje mogu osigurati bez prekida, danju i noću. I konačno, peti element potreban za tehnološko kuhanje su ljudi odnosno kuhari. To su istraživači i inženjeri koji sve te sastojke znaju povezati, kaže prof. Car, dodajući da se recept može prepisati, ali štednjak se mora proizvesti, a priključci na energiju se moraju izgraditi. I tu počinje prava utrka”, istaknuo je.
Količine energije koje osiguravaju da se milijarde podataka serviraju korisnicima u istom su trenutku enormne i dok je prije samo nekoliko godina za podatkovni centar trebalo nekoliko desetaka megavata struje danas se potrebe mjere gigavatima. Za ilustraciju profesor navodi da nuklearka Krško proizvodi 696 megavata struje, dakle manje od jednog GW, a procjenjuje se da će za rad Metina AI kampusa Hyperion u Louisiani trebati čak pet GW! Očekuje se da će do 2030. godine trebati dvostruko više električne energije za potrebe tehnološkog razvoja.
Goleme investicije
Riječ je o velikoj igri i velikim igračima. U SAD-u su planirane privatne investicije bez presedana u razvoj umjetne inteligencije. Samo četiri kompanije – Amazon, Meta, Microsoft i Alphabet – u ovoj godini planiraju uložiti vrtoglavih 725 milijardi dolara. Kina ima drugačiji ekološki sustav, koji je, naravno, pod diktatom države. Njihova financijska ulaganja nisu kao u SAD-u, planirana su na 53 milijarde dolara do 2028. godine, ali zato je Kina ograničila uvoz najnaprednijih američkih čipova, kako bi omogućila vlastitim kompanijama da se razvijaju.
Europska unija djeluje zajednički i strateški je plan izgradnja javne mreže AI tvornica, a brojevi govore da se radi o jednoj gigatvornici, 19 AI tvornica, 13 antena preko kojih bi se pomagalo državama u kojima nisu smještene AI tvornice te ulaganju u gigatvornicu od 30 milijardi eura. Model financiranja je javno-privatno partnerstvo, a u projektu izgradnje AI gigatvornice sudjeluje i Hrvatska s deset milijuna eura potpore. EU kaska za SAD-om i Kinom, pa će biti zanimljivo pratiti hoće li ih s vremenom sustići. Kad se govori o tehnološkoj suverenosti zanimljivo je pitanje može li EU biti suveren ako većinom koristi američke procesore napravljene na Tajvanu. Odgovor je, kaže prof. Car, da suverenost u tom području znači imati poluge u lancu jer nitko na svijetu nema cijeli lanac i svatko koristi nešto što je proizveo netko drugi.
Gdje je Hrvatska?
Hrvatska je ljetos donijela odluku o izgradnji vlastite AI tvornice i ulaganju od 39 milijuna eura za tu svrhu. Ali i bez toga ima slobodan pristup u svih postojećih 19 na teritoriju EU-a. Sa zanimanjem se iščekuje rasplet najavljenog golemog privatnog projekta izgradnje podatkovnog centra Pantheon u Topuskom. Početak gradnje najavljen je za 2027. godinu, a početak rada za 2029. godinu. Među otvorenim su pitanjima i ona koliko će biti potrebno struje, kako je proizvesti, tko će koristiti procesore i što će ostati u Hrvatskoj. Ono što Hrvatska može napraviti odmah jest obrazovati inženjere računarstva, HPC-a i umjetne inteligencije, brzo izgraditi hrvatsku AI tvornicu za potrebe znanosti, javnog sektora i tvrtki te specijalizirati modele za hrvatski jezik, medicinu, industriju i javnu upravu, zaključio je prof. Car.
