Iako su na snazi bila i narančasta i crvena upozorenja na opasno vrijeme u Zagrebu, u Prstenu se 26. ožujka okupila ekipa hrabrih kako bi poslušala predavanje o dizalicama topline u organizaciji Kluba znanstvenika. U početku je to bio razgovor, a onda je ipak odlučeno održati predavanje s prezentacijom Zašto sve više reklamnih panoa promiče dizalice topline?
Član Kluba znanstvenika doc. dr. sc. Željko Šitum predstavio je kratko predavača. Prof. dr. sc. Vladimir Soldo redoviti je profesor u trajnom izboru na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za termodinamiku, toplinsku i procesnu tehniku FSB-a. Na matičnom fakultetu pokrenuo je istraživanja u području grijanja i hlađenja prostora korištenjem dizalica topline te hlađenja baterija električnih vozila. Surađuje s više međunarodnih sveučilišta i instituta.
Profesor Soldo predavanje je počeo s tvrdnjom da jedna kuća može trošiti četiri puta manje za grijanje, a može to i dokazati jer iza sebe ima dvadeset godina istraživanja.
A sve je, govori profesor, počelo davne 1938. u Zürichu. Naime, Gradska vijećnica u tom gradu grije se dizalicom topline još od 1938. godine. Izvor energije je riječna voda, uređaj je i danas u pogonu. To dokazuje da dizalice topline nisu novost. One su tiha, pouzdana i iznimno učinkovita tehnologija koja čeka da je otkrijemo. A u Hrvatskoj je već 1979. godine u Lučkom terminalu u Splitu ugrađena jedna od prvih domaćih dizalica topline — koristila je morsku vodu i grijala i hladila putnički terminal snagom od gotovo 400 kW.
Kako to uopće funkcionira?
Profesor Soldo objasnio je način rada, fiziku iza svega. Dizalica topline radi poput hladnjaka — samo u obrnutom smjeru. Uzima toplinu iz okoliša (zraka, tla ili vode), pojačava je kompresorom i predaje u sustav grijanja zgrade. Na svaki kilovat električne energije koji se uloži, dobiva se tri, četiri, pa i šest kilovata toplinske energije. Taj se omjer zove COP — koeficijent učinkovitosti — i upravo on objašnjava zašto reklamni panoi niču posvuda. Europska regulativa odredila je da od 2021. sve nove zgrade moraju biti gotovo nulte energije, a od 2028. idu korak dalje — nulte emisije. Skandinavske zemlje odavno su to učinile. U Norveškoj čak 636 od tisuću kućanstava grije se dizalicom topline. U Hrvatskoj tek učimo hodati.
Zrak, tlo, more — svaka čestica okoliša je potencijal
Profesor Soldo naveo je trostrani katalog toplinskih izvora. Zrak je najdostupniji. Dizalice topline zrak-voda postavljaju se brzo, ne zahtijevaju kopanje, a moderna inverterska tehnologija osigurava da rade i na temperaturi od -20°C. Primjeri su, među ostalim, obnovljeni dvorac Pejačević kod Vrata Slavonije, koji sada griju dvije dizalice ukupne snage 140 kW, ili obiteljska kuća u Samoboru s fotonaponskom elektranom, koja zimi radi isključivo noću koristeći jeftiniju tarifu struje i postiže sezonsku učinkovitost od nevjerojatnih 77,6 % obnovljive energije. Tlo je stabilnije od zraka — na dubini od dva metra temperatura iznosi između 7 i 12°C, neovisno o godišnjem dobu. Izmjenjivači se mogu postavljati horizontalno (u plitkim rovovima) ili vertikalno (u bušotinama do 200 metara dubine). FSB u Zagrebu može se pohvaliti prvim terenskim mjerenjem toplinskih svojstava tla u Hrvatskoj, provedenim još 2011. u Rugvici. Danas najveće plitko geotermalno polje u Hrvatskoj jest hotel Mattera u Čepinu — 84 vertikalna izmjenjivača, ukupno 8700 metara dubine, učinak grijanja 783 kW. Morska i podzemna voda Jadrana su posebnost. Uz obalu temperatura mora gotovo se nikad ne spusti ispod +4°C, što ih čini izvrsnim toplinskim spremnikom. Knežev dvor u Dubrovniku, Punta Skala kod Zadra (3,5 MW!), Bolnica Martin Horvat u Rovinju — primjeri su u kojima more grije ljude. A hrvatska tvrtka Frigo Plus d. o. o. instalirala je dizalicu topline morska voda-voda u Stavangeru u Norveškoj.
Dvadeset godina znanja — i poneki izazovi u radu
Profesor Soldo nije skrivao ni probleme u radu koji se mogu pojaviti. To su začepljeni bunari, galvanska korozija pet vrsta materijala najednom, oštećeni ležajevi kompresora i kiseline u ulju. Tlo koje se postupno hladi kad je geotermalni izmjenjivač predimenzioniran previše skromno. Dugogodišnji sustav koji je, umjesto da grije, počeo polako smrzavati zemlju ispod kuće. Sve su to problem i izazovi na kojima se uči… I na kraju je trebalo odgovoriti na pitanje predavanja: Zašto sve više reklamnih panoa? Tehnologija je to koja funkcionira i Europa to zahtijeva. Struja iz sunca i vjetra traži pametan način pohrane i distribucije, a dizalice topline savršeno se uklapaju u tu slagalicu. Profesor Soldo zaključio je da su uštede stvarne, mjerljive i trajne. (GJ)