Iz prve ruke o mogućnosti stažiranja i zapošljavanja u europskim institucijama

Zanimljivo predavanje ili, točnije, savjetovanje o mogućnosti stažiranja i zapošljavanja u europskim institucijama održano je 1. rujna 2022. u Središnjem uredu Udruge Prsten, a moglo se pratiti i online.

Predavanje je održano u organizaciji Kluba stipendista, a o svojim iskustvima do radnog mjesta u Europskoj komisiji govorila je članica Kluba Jelena Ukas. Na početku je sve pozdravila predsjednica Kluba stipendista Ivana Marelja i predstavila Jelenu, koja je osnovnu i srednju školu završila u Vitezu, a potom studij novinarstva i odnosa s javnošću na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Na zadnjoj godini studija dobila je mogućnost stažiranja u europskoj instituciji, a ubrzo nakon toga i posao te već više godina s obitelji živi i radi u Bruxellesu.

Ponosna stipendistica Zaklade Prsten, kako sama kaže, ispričala je svoj put od školovanja u Bosni i Hercegovini, preko studija u Hrvatskoj i boravka u inozemstvu putem studentske razmjene Erasmus pa sve do stažiranja u europskoj instituciji i rada u Europskoj komisiji.

 

Kad je Hrvatska postala članica Europske unije, 2013. godine, ni sama nije bila svjesna tog značenja, no ubrzo je saznala za mogućnosti stažiranja u europskim institucijama na određeno vrijeme i uz plaćanje, što je bilo dovoljno zanimljivo za prijavu.

 

”Sredstva koja se dobiju za to vrijeme (od mjesec dana do pet-šest mjeseci) dovoljna su za stanarinu i prehranu te za putovanja vikendom koja svakako preporučujem. Iako se dosta radi, nakon radnog vremena, koje je standardno, uobičajena su druženja stažista iz različitih zemalja, što je ujedno prilika za sklapanje novih poznanstava i prijateljstava,” kaže Jelena.

 

Najvažniji kriteriji za prijavu su državljanstvo, obrazovanje, poznavanje stranih jezika (svakako uz pisani dokaz o završenom tečaju ili boravku u inozemstvu, s tim da drugi jezik treba biti engleski, njemački ili francuski) te radno iskustvo, koje može biti i volontersko, stažiranje ili pak pisanje projekata za udruge, poželjno u struci, a dobrodošlo je i iskustvo boravka odnosno rada u inozemstvu kao pokazatelj snalaženja u međunarodnom okruženju. Prilikom slanja prijave potrebno je priložiti i motivacijsko pismo u kojem se pojašnjava zašto želite stažirati odnosno raditi u europskim institucijama, kao i upravu u kojoj se želi raditi. Napomenula je kako se kandidati iz Hrvatske uglavnom prijavljuju na poslove vezane uz proširenje EU-a te je onda i konkurencija veća jer se međusobno natječu kandidati iz iste zemlje članice, pa je savjetovala da se razmotre i druge mogućnosti gdje je konkurencija manja, a šanse za prolaz veće.

 

Dakako, stažisti imaju mentore pa je i njihova odgovornost manja u odnosu na zaposlenike, koji su uglavnom na određeno vrijeme. Govorila je i o radu s našim zastupnicima u EU-ovu parlamentu te napomenula da je pozicija asistenta također zahtjevna jer se radi sve što treba zastupniku/ci, a na njima je politička odgovornost.

 

Život u Bruxellesu ima i onu drugu stranu, a to je lošija kvaliteta života u pogledu provođenja slobodnog vremena u odnosu na našu zemlju, a kao majka četveromjesečne djevojčice napomenula je kako nisu baš skloni dužim rodiljnim dopustima. Uobičajena je praksa da djeca kreću u vrtić s mjesec dana, ili do trećeg ili petog mjeseca. Ako majka ne radi, ili je uzela neplaćeni dopust, dijete može krenuti u vrtić i s godinu dana. No, mnogi koji se vrate u Hrvatsku nerijetko ponovno odlaze na rad u europske institucije jer su primanja ipak znatno veća. Bilo je to više savjetovanje ”iz prve ruke“ te je pozvala sve koji su pratili predavanje da se uključe s pitanjima i komentarima, a zainteresirani su doista mogli saznati sve detalje o stažiranju i zapošljavanju u europskim institucijama.